понедељак, 29. март 2010.

SAJAM RUKOTVORINA I LEPIH STVARI U NOVOM SADU!!!

Oduvek sam mislila da Novom Sadu, pored Novosadskog proleća i jeseni nedostaje još neki sajam rukotvorina. Na žalost izlagati na tim manifestacijama je gotovo nemoguće, nemoguća misija, jer svake godine izlažu isti izlagači, čak mislim i da svake godine stoje na istom mestu. Ove godine nisam ni išla na Proleće, ne znam ni ja zbog čega, da li zbog revolta što mi nisu čak ni javili da nisam prošla, ili zbog toga što mi je već sve poznato, pa mi je pomalo dosadilo.
E pa došlo je vreme da se u Novom Sadu organizuje jedan sajam koji će okupiti kreativce na jednom mestu. Konačno sam krenula u realizaciju svoje davne želje. :)
Našli smo prostor, raspisali konkurs, spremamo letke...sve to u organizaciji Kreativki-NS, za sada smo tu Ela, Marijana,i ja.
Potražite nas na FB:http://www.facebook.com/?ref=home#!/group.php?gid=108337645851640&ref=ts


Ako želite da učestvujete na sajmu možete se prijaviti na konkurs.
Na mail: Kreativkens@gmail.com
pošaljite lične podatke (ime,prezime,kontakt,odakle ste),opišite čime se bavite i pošaljite par slika onoga što pravite.
Konkurs je otvoren do 2.4.2010.

Sajam će se održati 17.4.2010.
od 15-20h
Jovana Subotića 8,Novi Sad

http://www.facebook.com/?ref=home#!/event.php?eid=106773829345912&index=1

Vidimo se! :)

петак, 19. март 2010.

SAJAM RUKOTVORINA U RUMI

U utorak smo Ela, moja nova drugarica Marijana i ja bile u Rumi, na sajmu rukotvorina.Poziv smo dobile od divne gospođe Radice. Kad me je Ela još početkom meseca pitala da li želim da idem, naravno da sam rekla da želim. Ovo je prvi sajma ovakve vrste na kom sam učestvovala. I mogu reći da sam oduševljena. Kao prvo gostoprimstvom, pa onda pozitivnom atmosferom, posetiocima. Sve je bilo super.
U Rumu smo stigle poslednje, jer su svi već bili tamo, ali to ne znači da nas nisu lepo dočekali, naprotiv. Čim smo stigle odmah je krenulo pozdravljanje, upoznavanje. Ja nisam nikoga znala, osim Donde koju sam prepoznala sa bloga. Ali to me nije sprečilo da upoznam nove kreativke, da proćaskam sa njima, razmenim iskustva. Kad smo se smestile polako su počeli da stižu prvi posetioci, divili su se radovima, a pomalo i kupovali. Onda je i zvanično otvorena izložba, pročitani su svi izlagači po imenu i prezimenu. To je bilo baš divno od organizatora . A još jedno veliko iznenađenje bilo je posluženje koje su nam spremili. I to ne bilo kakvo, bilo je tu domaćeg slanog peciva,a i domaćih kolača koji su bili jako ukusni.
Imam samo reći hvale za ovaj sajam, nažalost vreme je preletelo, i nije bilo previše vremena za upoznavanje i časkanje, ali biće prilike. Nadam se skorom susretu.
Hvala gospođi Radici i Rumi. :)

четвртак, 18. март 2010.

MOJE ISKUSTVO SA BEOLINOM

Uvek sam se divila šarenim ogrlicama, minđušama, prelepim bojama, ali nisam imala pojma od čega se prave. Onda sam letos naišla na jedne minđuše-jagodice, a ispod njih je pisalo da su napravljene od polimerne gline.Hm...nikad čula. Ali zato postoji internet. :) Ukucala sam "polimerna glina" i izbacilo mi je bezbroj rezultata. Malo sam to pročitala, kako se šta radi, gde može da se nabavi materijal. I tako sam odlučila i ja da probam. Odlučila sam se za beolin. Niko nije bio srećniji od mene kada mi je stigao paket. Ali niko nije bio ni tužniji od mene kada sam skontala da je sa njim teško raditi, da je tvrd, da ne može da se razradi...Baš sam se razočarala, i ostavila sam ga da stoji. I tako je stajao par meseci, pokušavala sam ja još par puta da radim s njim, ali nije vredelo. E onda sam upoznala moju dragu Elu. Nešto smo časkale i pričale o polimernim glinama, pa se ja žalim kako mi je jako tvrd beolin,da ne mogu da ga razradim, uglavnom došli smo do zaključka da je bio bajat (star) još kad mi je stigao, a gde posle nekog vremena. Ali iskoristiće se nekako, uz par saveta koje mi je Ela dala. Zahvaljujuči njoj i njenim savetima opet sam počela da radim sa beolinom, pogotovo sad kad sam kupila svežu kockicu beolin. Sad mogu reći da baš uživam dok radim sa njim i baš sam dosta napravila. Evo nekih početničkih radova:





Evo dokaza da nikada ne treba odustati.
Ideja ima mnogo, sad samo kupiti svež beolin i naći slobodog vremena, pa idemo dalje. :)