понедељак, 31. мај 2010.

Izveštaj sa 2. malog sajma rukotvorina i lepih stvari

Evo prošlo je već nedelju dana od sajma, a ja nikako da stignem da napišem neki mali izveštaj.
Šta je najbitnije, sajam je prošao dobro.
Sajam je održan prošlog vikenda (22. i 23.5) u prostorijama RKPD-a. Broj izlagaća je isti kao i prošli put, jer nam je kapacitet 58 mesta za dva dana, a uvek smo puni do poslednjeg mesta. Ovaj put smo osim nakita, torbi, imali i odeću, šešire, lampe, sveće. Svega toga prošli put nije bilo. Ali opet je nakit bio najzastupljeniji, mada to nije problem jer se razlikuje u mnogo čemu- materijalu, tehnici izrade, kvalitetu. Bilo je tu za svakog po nešto. Broj posetilaca je bio otprilike isti, ali se više kupovalo. Svako je pazario nešto lepo i otišao zadovoljan sa našeg sajma. A to je nama najbitnije.
Možda bi posećenost bila i veća da nas vreme nije zezalo. Cele te nedelje pre sajma je padala kiša, a onda se kao za vikend razvedrilo, mada niko nije verovao u to jer su svi samo gledali prema nebu. Ispostavilo se da smo bilu u pravu u svom nepoverenju, jer prvo je kao bilo sunce, a onda je počela kišica. Subota je prošla sa jednom malom kišicom, ali zato je u nedelju više puta padala.
Ali to nas nije sprečilo da se lepo provedemo, upoznamo nove ljude, pročaskamo sa starim prijateljima...
Ostaje samo pitanje- a kada će sledeći sajam? :)

Evo nekoliko slikica sa sajma a ostatak možete videti na FB:http://www.facebook.com/?ref=home#!/photo_search.php?oid=108337645851640&view=all


Upoznajte organizatorke: Ela i Marijana


Malo atmosfere sa sajma

понедељак, 17. мај 2010.

Kiša

Ova dosadna kiša pada već treći dan, hladno je i tmurno.
Ali ova kiša i ne mora biti tako loša stvar. Zavisi kako gledate na tu prinudnu situaciju. Znam svi smo neraspoloženi i mrzi nas bilo šta da radimo, ali...po mene to i nije tako loše ( iako svi znaju koliko ja inače mrzim kišu ).
A zašto po meni to i nije tako loše? E pa zato što uživam. :) Prošle nedelje sam bila zatrpana obavezama, sređivala sam neke papire, i stalno trči vamo, trči tamo...na sreću gotovo je sa tim, pa sada mogu da se opustim. Ova tri dana od kad pada kiša skoro da i ne izlazim napolje. Samo ako baš, baš moram. A ne moram! Jer manje više sve mogu da obavim od kuće. :)
Organizacija sajma dobro napreduje, čekam da mi jave za diplomski, kada su mi zakazali odbranu. E to me jedino malo muči-to čekanje i neizvesnost. Barem da mi jave datum, pa da znam koliko imam vremena da se spremim. Polako sam počela i odbranu da spremam, pa kad bude. Konačno malo slobodnog vremana sam iskoristila i za opuštanje, kao što je gledanje TVa i čitanje, ali i za pravljenje nakita. Odavno nisam ništa stigla da napravim i moram priznati već mi nedostaje. Napravila sam delove za dve ogrlice, samo još treba da ih izlakiram, ali sam sad skontala da nemam čime. Što znači da ću ipak morati napolje. Čak do farbare koja mi je udaljena nekih 15 metara od stana. A što se mora nije teško. :) Gledaću sve da obavim sad kad izađem, da ne bih morala opet. Kad se vratim bacam se na pravljenje nakita, jer treba se spremiti za sajam. Jeste ova kiša dosadna, ali meni nije dosadno. :)